Od 2016. godine, Povelja za životno djelo nazvana je imenom Zvonka Festinija. Više o ovom velikanu hrvatskog lutkarstva možete pročitati OVDJE.

DOBITNICI POVELJE “ZVONKO FESTINI” ZA ŽIVOTNO DJELO (2016.)

dr.sci. Antonija Bogner Šaban, za životno djelo

za doprinos u području teatrologije i istraživanju lutkarstva u Hrvatskoj

dr.sci. Antonija Bogner ŠabanAntonija Bogner Šaban rođena je u Osijeku, 1. lipnja 1952. Poslije gimnazije, koju pohađa i maturira u rodnom gradu, studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirala, a 1987. Stekla je doktorat obranivši disertaciju Marko Fotez – život i rad. Zaposlena je u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, u kojem je znanstvena savjetnica u stalnom zvanju od 2008. Izabrana je u trajno znanstveno – nastavno zvanje redovite profesorice na Umjetničkoj akademiji sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 2012. godine.

Autorica je knjiga: “Iza nekog vremena”, Narodno sveučilište Božidar Maslarić (Osijek 1971.), “Marionete osvajaju Zagreb” (Zagreb, 1988.), “Marko Fotez – život i djelo” (Zagreb, 1989.), “Tragom lutke i pričala” (Zagreb, 1994.), “Kazališni Osijek” (Zagreb, 1997.), “Zaustavljeni trenuci glume” (Vinkovci, 2000.), “Povrat u nepovrat” (Zagreb 2001.), “Novi sadržaji starih tema” (Zagreb, 2007.), “Kazalište i povijesti u pamćenju” (Osijek, 2011.).
Koautorica je i urednica desetak monografija: “Gradsko kazalište lutaka Split 1945.- 1995.” (Split 1995.), “Špiro Guberina” (Zagreb 1999.), “Hrvatsko lutkarstvo” (Zagreb 1999.), “50 godina Zagrebačkog kazališta mladih” (Zagreb, 2000.), “Festival glumca” (Vinkovci 2004.), “Kosta Spajić” (Zagreb 2005.), “Susreti lutkara i lutkarskih kazališta” (Osijek 2005.), “Josip Marotti” (Zagreb 2006.), “Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku 1907.-2007.” (Osijek 2007.), “Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, 1958.-2008.” (Osijek 2008.), “Nikad više 50. godina Špire Guberine” (Šibenik 2010.), “Vinkovačka kazališna tradicija” (Gradsko kazalište Joza Ivakić, Vinkovci, 2010.).
Predavala je na područnom Odsjeku glume zagrebačke Akademije dramske umjetnosti u Splitu, 1991.-1993., potom u Osijeku, 1994.- 1996., na Teatrološkom studiju Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1997.-2004., a od 2007. predaje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, u svojstvu redovitog sveučilišnog profesora.

 

Lidija Helajz, za životno djelo

za doprinos glumačkoj umjetnosti hrvatskog lutkarstva

Lidija HelajzKada započinje ljubav prema lutkarstvu? Kod Lidije Helajz je možda bila zatomljena sve do srednjoškolskih dana kada ju je probudila profesorica Dina Marković kod koje je Lidija maturirala (1982.) s temom Miševi i mačke naglavačke Luke Paljetka za koje je idejno rješenje scene i lutaka dao Branko Stojaković.
Ljubav prema lutki nastavljena je u Dječjem kazalištu u koje je došla odmah po završetku srednje škole i svoje daljnje usavršavanje u lutkarstvu učila od najboljih: Ivana Baloga, Borislava Mrkšića, Zvonka Festinija, Edija Majarona, Vladimira Predmerskog, Stefana Kulhaneka… Za svoj rad nagrađena je brojnim strukovnim nagradama, a od kojih izdvajamo – 1991. na SLUK-u nagrada za najbolju animaciju u predstavi Ružno pače Edija Majarona i 1995. također na SLUK-u nagradu za najbolju animaciju u predstavi Lutonjica Toporko i tri župančića Nevenke Filipović). Osim lutkarstva Lidijina velika ljubav postala je i dramska pedagogija te već 19 godina uspješno vodi Dramski studio Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića. Za svoj rad na području dramske pedagogije nagrađena je nagradom Zvjezdana Ladika HC Assitej i međunarodnom nagradom Grozdanin kikot za promicanje dramsko-pedagoškog rada u svojoj sredini.
Po osnutku Umjetničke akademije u Osijeku asistirala je kao suradnik u nastavi Ediju Majaronu i Zvonku Festiniju. Od dramskih uloga najdraže su joj gđa Rotenmajer u predstavi Heidi Frane Krtića, Vještica u Ivici i Marici Roberta Waltla, Maćeha u Pepeljugi Ivana Lea Leme. Osim glumom bavi se i režijom – tako je u matičnoj kući režirala Lopticu Skočicu te brojne prigodne predstave, a u Kazalištu Virovitica Dogodovštine malog Pipa, a zadnja režija joj je predstava Ti loviš! u HD Vukovar kojom je obilježila 30 godina umjetničkog rada.

 

Petar Šurkalović, za životno djelo

za doprinos umjetnosti hrvatskog lutkarstva

Petar ŠurkalovićPetar Šurkalović-Cigo,  glumac, redatelj i producent rođen je u Mostaru 1938. godine, gdje je završio učiteljsku školu. Lutkarstvom se počeo baviti 1954. kada je kao glumac – lutkar igrao u marionetskim predstavama jer taj oblik lutkarstva , ta igra s marionetskog mosta bila je najčešći oblik tadašnjeg poimanja lutkarstva. Tu je stekao sve ono što krasi marionetskog glumca: precizan pokret i čistu dikciju. U narednom razdoblju radio je i druge oblike lutkarstva i tada rođena ljubav prema lutkarskom stvaralaštvu prati ga cijeli život a traje i danas. U tih 50 godina radio je sve poslove koje zahtjeva takav tip kazališta, što će mu uvelike pomoći u daljnjem kreativnom radu. Prava lutkarska priča počinje 1965. kada se potpuno posvećuje lutkarstvu i svoje umijeće gradi sa istaknutim redateljima iz Češke, Slovenije, Poljske, Hrvatske i Srbije.
Kako sam kaže „te naporne probe i vježbe sa lutkom do beskraja sve više su me uvlačile u tajne lutkarske umjetnosti i shvatio sam da samo u čvrstom zagrljaju sa lutkom možeš doseći i produbljivati svoju kreativnost. Godine su to koje mu donose niz nagrada na domaćim i međunarodnim lutkarskim festivalima i najdraže su mu one iz Bugojna, Mostara, Sarajeva i Kragujevca. Kao kazališni producent radio je u Pozorištu lutaka u Mostaru 10 godina, a jedno vrijeme je proveo i u Narodnom pozorištu u Mostaru radeći sve organizacijske poslove. U to vrijeme je i organizacijski rukovoditelj Zajednice profesionalnih pozorišta BiH i aktivan je u niz festivala: Bugojanskom lutkarskom bijenalu, Susretima dramskih pozorišta BiH u Jajcu i Susretima pozorišta BiH u Brčkom sa domaćim dramama.
Osnivač je Lutkarskog kazališta Mostar 1992. godine gdje je i ravnatelj, a kasnije i savjetnik, ali uvijek i glumac. U Mostaru je i redatelj, a zadnjih 10 godina režira lutkarske predstave u Pečuhu u Mađarskoj.
Kao ravnatelj rado se odazvao na Vukovarsko lutkarsko proljeće gdje sa svojim ansamblom igra od Četvrtog lutkarskog proljeća i taj ansambl rado je viđen gost u gotovo svim općinama i gradovima gdje su nastupili. U tom razdoblju Mostarci su odigrali preko 150 predstava.

 

Dosadašnji dobitnici Povelje za životno djelo
Godina Za doprinos umjetnosti hrvatskog lutkarstva Za doprinos glumačkoj umjetnosti hrvatskog lutkarstva
2008 Zlatko Bourek Milena Dundov
2009 Luko Paljetak Pero Juričić
2010 Berislav Brajković Sanja Vidan
2011 Zvonko Festini Zvjezdana Bučanin
2012 Joško Juvančić Zlatko Košta
2013 Himzo Nuhanović Almira Štifanić
2014 Vjekoslav Vojo Radoičić Jadranka Popović Miljko
2015 Srećko Šestan Srđan Brešković

 

Designed by: T-mark