Tekst Zvonka Festinija u povodu 20. lutkarskog proljeća:

Sve može biti lutka, pa i lutka može sve!

Vjerujem da je Himzo Nuhanović, sa svojim suradnicima, upravo pod utjecajem ove maksime osnovao prije dvadeset godina festival: „Vukovarsko lutkarsko proljeće“.
I lutke su odmah počele okupljati djecu Mirkovaca, Ivankova, Županje, Otoka, Babine Grede, Starih Mikanovaca, Lovasa, Iloka, Tovarnika, Bošnjaka, Drenovaca, Cerne i Orašja, vračajući im osmijeh i radost izgubljen prije pet godina, a bilo je i ne pokoja suza olakšanja.
Lutke su se odlično snalazile i bez adekvatnog scenskog prostora, bez teatarskog svjetla, kao i mlada publika bez dvoranske udobnosti.
Što više, i danas se lutke i lutkari s puno topline sjećaju predstava u porušenom dvorcu Elz gdje je ulogu kazališnog horizonta odigralo zvjezdano nebo, budući da su Muzeju krov u ratu raznijele granate.

Statua “Šokac” rad akademika Zlatka Boureka

Statua “Šokac” rad akademika Zlatka Boureka, odljevak “Ljevaonice umjetnina Ujević”

No lutke su svu svoju pažnju poklonile mladim školarcima, kojih je, na njihovu i našu radost, bivalo iz dana u dan, iz festivala u festival sve više.

A s brojem djece nicali su i novi scenski prostori: Pastoralni centar, Hrvatski dom Vukovar, svečana dvorana u kući Ružička, dvorana u Otoku, Dom kulture Nuštar, obnovljena zgrada Vinkovačkog kazališta, kao i mnogi uređeni i scenski prilagođeni prostori u školama i dvoranama domova kulture.
No više od građevinskih uljepšavanja, lutke je privlačila toplina i radost susreta s djecom i njihovim nastavnicima koji su gotovo uvijek prelazile u prave lutkarske svetkovine!

I evo, ovdje su danas lutke i lutkari Zagrebačkog kazališta lutaka, Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, Gradskog kazališta lutaka Split, Kazališta lutaka Rijeka, Kazališta lutaka Zadar, Kazališne družine Pinklec Čakovec, Kazališta Zorin dom Karlovac, Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci, Dječje scene Kazališta Virovitica, Dječjeg kazališta Ivane Brlić Mažuranić Slavonski Brod, Teatra „Don hihot“ Ivanić grad, Kazališta lutaka Mostar, Scene Martin Hrvatskog doma Vukovar, Hrvatskog kazališta Pečuh a pridružit će im se i lutke i lutkari iz daleke Kine.
I tako slaveći dvadeset godina uspješnog Festivala i Svjetski dan lutkarstva, te objavljujući početak novih dvadeset godina festivala uskliknimo zajedno:

Sve može biti lutka, pa i lutka može sve!

 

 

Zvonko Festini

Posljednji karizmatični bard hrvatskoga lutkarstva

Zvonko FestiniZvonko Festini zasigurno spada u red velikana hrvatskoga lutkarstva. On, zapravo, jest posljednji istinski, karizmatični bard hrvatskoga lutkarstva. Upravo autoritetom i karizmom, Festini je neviđenom lakoćom okupljao oko sebe stare i mlade, znane i neznane, konesere i amatere, bez obzira na njihovo znanje, iskustvo, poetiku i svjetonazor.
Njegov se gromoglasni bariton slušao s najvećom pažnjom. Mjesto u njegovu društvu i za njegovim stolom, cijenilo se i priželjkivalo. Njegove briljantne i beskrajno zanimljive priče, dogodovštine i anegdote o koječemu – lutkarstvu posebno – napeto su se iščekivale, a potom rado prepričavale. U svim oblicima svoga stvaralaštva: politici, glazbi, kazalištu ili drugim vidovima javnog života, naročito lutkarstvu, i kao glumac, i kao redatelj,i kao pedagog, i kao vođa, i kao ravnatelj, uvijek je bio na prvom mjestu.
Festini je cijenjen kao jedan od najuglednijih čimbenika intelektualne i umjetničke reforme i reafirmacije hrvatskog lutkarstva. Već prije 60 godina opredijelio se za naporan i trnovit put kultiviranja lutkarskoga izričaja i njegova privođenja sa zabavljačkih i didaktičkih izričaja i namjena u područje umjetničkog i kazališnog stvaralaštva. Jedan je od prvih redatelja koji su u hrvatskoj kazališnoj praksi lutkarstvo shvaćali kao autentičan, kreativni, kazališni, što hoće reći, umjetnički izričaj i postupak.
Njegove su predstave ostvarile neizbrisiv trag i prepoznatljivost u suvremenom hrvatskom lutkarstvu.
Velikim kreativnim angažmanom u lutkarskim institucijama, festivalima i udrugama i svim značajnim projektima hrvatskog lutkarstva, dao je golem doprinos promicanju hrvatskog lutkarstva i hrvatskog kulturnog i kazališnog stvaralaštva u cjelini.
Festini je bio jednako omiljen u svom Zadru iz kojega je otišao, kao i u Zagrebu u koji se doselio. Ali je jednako tako bio omiljen i našim drugim gradovima: Splitu Šibeniku Rijeci, Vinkovcima, Vukovaru, Osijeku, Čakovcu, kao i u mnogim gradovima izvan naše zemlje.

Bože Čović

U Zagrebu 30. siječnja 2016.

Designed by: T-mark